Ekološka mreža HR2001330 Pakra i Bijela smještena je na području tri županije; Požeško-slavonske, Bjelovarsko-bilogorske i Sisačko-moslavačke s ukupnom površinom od 144,19 ha.
Pakra je rijeka okružena grebenima Papuka i Ravne Gore, a izvire u predjelu Staro Zvečevo u Požeško-slavonskoj županiji. Za nju je karakterističan tipični brdski-planinski izgled: kameni oblutci, brzo strujanje i kristalno čista voda. Kod tvornice kamena (tvrtka Kamen Sirač) rijeka Pakra se spaja s pritokama Brzica i Strančevac koji dolaze iz sela Bijela te se od te točke vodotok zove rijeka Bijela. Bijela teče kroz selo Sirač i nizvodno kroz kanaliziran vodotok uz poljoprivredne površine, a zatim kroz Badljevinu i Gornje Sređane te ponovo ulazi u Požeško – slavonsku županiju gdje se sjeverno od mjesta Janja Lipa spaja s Pakrom koja izvire u Ravnoj gori i teče kroz Pakrac i Lipik. Od izvora do Sirača rijeka Bijela je bujični vodotok sa znatnom erozijom toka i velikim pomicanjem nanosa, a nakon prolaska kroz naselje Sirač tok je većinom kanaliziran. Nakon naselja Sirač rijeka je sporija, korito je produbljeno, a količina vode je manja nego u gornjem toku. Rijeka Bijela se cijelom svojom dužinom nalazi unutar ekološke mreže Natura 2000.
Glavna odlika predmetnog područja su vodena staništa koja predstavljaju područja pogodna za obitavanje ciljnih vrsta – vidre (Lutra lutra) i obične lisanke (Unio crassus).
Vidra (Lutra lutra) je sisavac iz reda zvijeri (Carnivora) i porodice kuna (Mustelidae). U prirodi može živjeti do pet godina, a u zatočeništvu i do 17 godina. Odgovaraju joj gotovi svi tipovi površinskih kopnenih voda i močvarnih staništa gdje je visoka produktivnost ribljih populacija i gdje ima mir u kojem može podizati mlade.
OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Vidra (Lutra lutra), (Foto: Darko Podravec)
Slatkovodni školjkaš, obična lisanka (Unio crassus) preferira staništa srednjih i donjih dijelova potoka i manjih rijeka u kojima je dno pješčano, s malom količinom krupnijih kamenčića i šljunkovita podloga te čista, kisikom bogata voda. Lokacije na kojima je uz obalu prisutno drveće čije krošnje zasjenjuju vodotok osobito su povoljne za lisanku. Osjetljiva je na onečišćenje pa time i dobar indikator čiste vode. Osjetljiva je i na promjene sastava faune riba, s obzirom na to da ličinke obične lisanke parazitiraju na škrgama određenih ribljih vrsta te se na taj način rasprostranjuju.
Obična lisanka (Unio crassus , (Foto: Momir Paunović, 2022)
Travnjačka i šumska staništa koja okružuju vodotoke značajna su za funkcioniranje vodenih ekosustava – stabiliziraju obale, umanjuju eroziju s okolnog terena, sprječavaju brzo oticanje vode, utječu na smanjenje učestalosti i snage bujica, predstavljaju staništa mnogim insektima koji period ličinke provode u vodi, itd. Obalna vegetacija posebno je značajna za vidru, jer pruža prirodni zaklon ovoj vrsti.
